Personalizirano boho vjenčanje uz rijeku i dvorac

Za fotografsko zvanje odlučio sam se prije 10-ak godina iz jednostavnog razloga – volim neobične i netipične stvari. Kada sam dobio upit od Ivane i Zvonimira, odmah sam osjetio kako će to biti jedno baš takvo vjenčanje, skroz netipično i posebno.

Kako je započela Ivanina i Zvonimirova boho bajka, najbolje će vam ispričati Ivana:

Personalizirano, intimno boho vjenčanje u velikom formatu

Svi sanjamo malo, slatko personalizirano vjenčanje u krugu najdražih (ono koje gledamo na filmovima)…

No ako ste cijeli život okruženi predivnim ljudima i neprestano svoju svakodnevicu obogaćujete novim osobama, možete sanjati samo veliko vjenčanje.

Davno je počela naša priča, poznajemo se toliko da nekada ne trebamo ni izgovarati što mislimo. Tako je bilo i oko dogovora lokacije i tipa svadbe. Od prve smo znali da želimo biti u prirodi na nekom posebnom mjestu. To mjesto je pokraj staroga dvorca uz rijeku Kupu, u prekrasnom starom parku natkrivenom krošnjama koje su dom malenim vjevericama. Nije bajka perfektno novo i ulickano! Nama je bajka staro i puno drevnih priča. I nije intimno naručiti dekoratera, intimne su osobne stvari iz doma, ljudi koji ti pomažu…

Kada ste dali sve od sebe da ambijent bude dio vas, a ne laž, jedino što Vam je još potrebno su ljudi. Našem intimnom ambijentu savršeno su pristajala sva ta nasmiješena lica.

Osim dogovora sa „šatorašima“, bendom, cateringom (s fotografom je bilo najjednostavnije 😉 i ostalim obaveznim stavkama događaja na otvorenom, krenuli smo malo po malo u realizaciju. Započeli sa sakupljanjem bilja i vazica. U međuvremenu se šivala haljina jer nije bilo puno razmišljanja, znala sam odmah što točno želim. Kupilo se odijelo, napravili smo bedževe za sako, nabavili cipelice…

Od idejnog začetka do nabave posljednjeg detalja, prošlo je više mjeseci. A tada smo otvorili naše mini gradilište na lokaciji i počeli svakodnevno dežurati… Konačno, došao je i onaj tjedan prije samoga DA. Ne znam gdje je tu nestala ona priča da mladenci odmaraju pred vjenčanje, ali koliko se trudiš toliko će ti se i vratiti. Sloj po sloj, naša je „kućica“ nastajala, koju smo dio po dio uredili onako kako mi to znamo. More osobnih stvari je bogatilo taj veliki prostor koji je disao zajedno sa šumom u kojoj se smjestio. Okoliš nam je dao sve, a mi smo ga samo morali prihvatiti.

Pridružili smo se starome dvorcu, uz čašicu smijeha i radosti, a on nas je lijepo prihvatio.

Čovjek u prirodi je sretan čovjek, a sreća je strujala odasvuda. Najbolji trenutak je kada shvatite da ste okružen ljudima koji ne skidaju osmijeh s lica, koji iskreno uživaju u trenutku i koji su tu zbog vas. Jedini je recept sreća, sve ostalo dođe samo po sebi.

Bitan je pristup te osobna nota.

Zajedno

Ivana je rekla sve, a ja ću samo nadodati još jedan mali, ali važan detalj; Svim svojim klijentima na sastanku iskreno prezentiram sebe i svoj rad. Smatram da je jako važno moći se povezati s mladencima, jer vjenčanje je intiman dan u krugu obitelji. A ja sam ipak tu uz njih cijeli taj dan i do tog konačnog savršenog dana je važno da se zbližimo. Možda postanemo i prijatelji. 

Vjenčanje je  jedan od najljepših dana u životu i htjeli su ga organizirati po svom. Ne po viđenju roditelja ili organizatora vjenčanja. Ostali su vjerni sebi i svom stilu. Svatko tko je ikada organizirao malo veću proslavu, a kamoli vjenčanje, zna koliko je to zahtjevan i požrtvovan posao! Ali, pogledajte kakvo su čudo napravili Ivana i Zvonimir! 

Isplati se malo žrtvovati, zar ne?

Koristim ovu priliku i na kraju teksta zahvaljujem se iskreno Ivani i Zvonimiru koji su mi dali potpuno otvorene ruke kod fotografiranja i vjerovali u mene. Želim im svu sreću i iskreno se nadam pokojem slučajnom susretu kako bismo se zajedno sjetili njihovog predivnog dana.